Slavka Atanasijević - pijanistica i skladateljica koja je ostavila trag u Osijeku.
Na današnji je dan, 2. studenog 1850. godine u Osijeku rođena Slavka Atanasijević, pijanistica i skladateljica.
Ugledna osječka obitelj i otac Vasilije
Slavka je potjecala iz ugledne osječke obitelji liječnika Vasilija Atanasijevića. Vasilije je od 1828. živio i profesionalno djelovao u gradu kao cijenjen liječnik. Bio je jedan od osnivača Društva slavonskih liječnika u Osijeku i počasni predsjednik. Bio je istaknuti predstavnik osječkih Srba i prvi predsjednik Srpske crkvene opštine u Osijeku.Bio je i istaknuti sudionik kulturnog života. Bio je pristaša ilirskog pokreta, a povezivala su ga i prijateljstva s pojedincima koji su djelovali na području jezične i kulturne obnove toga doba. Bio je jedan od osnivača Hrvatskoga pjevačkog društva "Lipa" (1876), a pored toga je bio suosnivač ili organizator i član mnogih srpskih i hrvatskih kulturnih društava u Osijeku.
Obrazovanje uglavnom uz privatne učitelje
Slavka je opće i glazbeno obrazovanje stjecala od djetinjstva, uglavnom uz privatne učitelje i pod očevim nadzorom. Učila je pjevanje kod Ivana Nepomuka Hummela, ravnatelja pjevačkog društva Osječkog pjevačkog društva (Esseker Gesangverein), violinu kod Teodora Machulke, povezanog s Hrvatskim pjevačkim društvom „Lipa”, a glasovir kod Đure Trišlera. Uz glazbu, zanimala se i za druge umjetnosti i znanosti: crtanje je učila kod slikara Huge Conrada von Hötzendorfa, dok je prirodne znanosti učila kod liječnika Živka Vukasovića. A primala je poduke i od Franje Kuhača, s kojim je kasnije ostala i u kontaktu, do pred kraj života. Osim materinskoga jezika, govorila je njemački, francuski i mađarski. Glazbeno obrazovanje je nastavila usavršavati u Beču. Osim izvođačkih sposobnosti, pokazala je i izražen skladateljski talent. Kompoziciju je velikim dijelom svladala kao autodidakt, proučavajući teorijsku literaturu
Pijanistica i skladateljica
Slavka Atanasijević je počela je javno nastupati1874. godine. Nastupala je na društvenim priredbama i dobrotvornim koncertima, a njezino se djelovanje nije ograničavalo samo na rodni grad. Nastupala je i Somboru, Novom Sadu, Subotici i Zagrebu, ali i u Pešti, Grazu i Beču. Svirala je i u poznatim srednjoeuropskim lječilištima, među ostalima u Karlsbadu, Marienbadu i Bad Ischlu.
Na repertoaru su joj se nalazile skladbe drugih autora, ali i njezina vlastita djela. Posebno je zanimljiv njezin skladateljski odnos prema poznatim napjevima ("Na te mislim", Ustaj, ustaj mili rode"), koje je obrađivala u obliku varijacija i koncertnih fantazija za glasovir, stil kakav se povezivao s istaknutim pijanistima i skladateljima europskoga romantizma, među kojima je bio i Franz Liszt. Neke su skladbe bile posvećene osobama iz njezina kulturnog kruga, a pojedine su tiskane u Zagrebu ili Leipzigu.
Bila je umjetnica koja je nastojala ostvariti profesionalni identitet u vremenu kada ženama takav put nije bio jednostavan. U takvim okolnostima i staje njena umjetnička karijera
Prekinuta umjetnička karijera
Godine 1882. Slavka se udala za Andrzeja Eugena Kwiatkowskog, poljskog činovnika i mjernika koji je službovao u Bosni. Taj brak, koji izvori opisuju kao "nesretan" i njezina supruga kao "bonvivana", označio je kraj njezine javne umjetničke karijere. Nakon udaje povukla se iz javnog života. Umrla je 1897. godine u Beču, daleko od Osijeka u kojem je provela najplodnije godine svojega života.