Huttler-Kohlhoffer-Monspergerova zakladna bolnica.
Na današnji je dan, 1. studenog 1874. započela s radom Huttler-Kohlhoffer-Monspergerova zakladna bolnica. Za svoje vrijeme izuzetno velika i moderna bolnica je bila važna prekretnica u razvoju zdravstvene skrbi u gradu i široj regiji, ali i važno obilježje modernizacije grada u drugoj polovici 19. stoljeća.
Zaklada
Bolnica je izgrađena i počela s radom zahvaljujući zakladi. Gostoničar iz Tvrđe Johann Kolhoffer je 1787. godine namijenio svoju imovinu osnivanju sirotišta. Iste godine je donjogradski kožar Josip Huttler načinio sličnu oporuku. Isusovac Kristijan Monsperger je bio izvršitelj oporuka i začetnik same ideje o zakladi. Zaklada je službeno utemeljena 1806. godine. Ciljevi se nisu mogli odmah ostvariti jer su političke i upravne okolnosti usporavale raspolaganje sredstvima, pa je zaklada pod gradsku upravu došla tek 1867. godine. Kako se imovina zaklade s vremenom uvećavala, iz njezinih sredstava je podignuto sirotište (1868. godine), a dio sredstava je iskorišten i za izgradnju nove bolnice. Dobrotvorna je zamisao uz skrb za siromašnu djecu dala Osijeku i novu ustanovu namijenjenu liječenju bolesnika.
Izgradnja bolnice i početak rada
Impozantna zgrada bolnice je niknula U Donjem gradu, na prostranom prostoru uz rijeku Dravu, čiji je projekt izradio arhitekt Karl Klausner u suradnji s osječkim graditeljem Aloisom Flambachom. U vrijeme otvaranja se smatrala jednom od najvećih i najsuvremenijih bolnica u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Kapacitet bolnice je iznosio oko 200 kreveta raspoređenih u trinaest velikih dvorana. Rad bolnice bio je organiziran na tada moderan način, podijeljen na odjele za unutarnje i "izvanjske" bolesti, pri čemu su se pod potonje ubrajale i kirurgija te rodilište. Posebna pažnja posvećena je i duševnim bolesnicima, za koje je bila predviđena jedna od velikih dvorana. Prvi ravnatelj nove bolnice je bio dr. Ferdo Knopp, koji je ujedno obnašao i dužnost primarnog liječnika.
Početne modernizacije
Dva desetjeća kasnije se u bolnicu uvdi niz tehničkih inovacija koje su bile prava rijetkost. Zahvaljujući dr. Vatroslavu Schwartzu u bolnicu su stigli vodovod, plin i telefon, a utemeljena je i posebna bolnička kuhinja s tada primitivnim dizalom za podizanje jela na kat. Pored toga se počinje više inzistiratii na znanstvenom radu i neprestanom usavršavanju liječnika.
Od korijena zdravstvene skrbi u gradu do Kliničkog bolničkog centra
Korijeni zdravstvene skrbi u Osijeku sežu dublje u prošlost. Najstariji pisani trag spominje osječku građansku bolnicu još u dokumentima iz 18. stoljeća, a sredinom istog stoljeća u gradu je djelovao i "Varoški špitalj", ustanova koja je prerasla iz ubožnice i povremeno pružala zdravstvenu skrb. No, kako je Osijek nakon dobivanja statusa slobodnog i kraljevskog grada naglo rastao, postojeći prostori za liječenje postali su premaleni i neprikladni.
Bolnica je svoj značaj dokazala i u najtežim vremenima. Tijekom Prvog svjetskog rata postaje prava vojna ustanova za zbrinjavanje ranjenika i bolesnika, a sličnu je ulogu, uz velike žrtve i razaranja, imala i u Domovinskom ratu. Zakladna bolnica ima kontinuitet rada do današnjih dana. Današnji Klinički bolnički centar Osijek je središnja zdravstvena ustanova istočne Hrvatske. Sama zgrada iz 1874. godine je i danas u upotrebi. U njoj se nalazi Klinika za interne bolesti i najstariji je paviljonom unutar bolničkog kompleksa.
Ostavština
Osim bolnice, trag utemeljitelja zaklade je ostao u imenima ulica koje su okružavale bolnicu. Nekada. Danas samo dvojice - Monspergera i Huttlera. Ulica južno od bolnice danas nosi ime cara Hadrijana, umjesto Kohlhoffera. U Osijeku niti jedna druga ulica ne nosi njegovo ime.