5. studenog 1899: zaključak o osnivanja vjenčića (podružnice) masonske lože iz Zagreba "Hrvatska vila"
Na današnji je dan, 5. studenog 1899. godine donešena odluka da se osnuje vjenčić (podružnica) masonske lože iz Zagreba "Hrvatska vila" kojem se na čelu našao Oskar Weissmayer. Vjenčić je formalno potvrđen 12. studenog 1903. godine i dobio je ime „Vjenčić članova lože K ljubavi bližnjega u Osijeku”.
Weiszmayer je 6. lipnja 1898. postao član zagrebačke lože, a potom je u Osijeku okupljao istomišljenike i doveo do osnivanja njezina osječkog ogranka. U međuvremenu se zagrebačka loža „Hrvatska vila” spojila sa sisačkom ložom „Ljubav bližnjega” sa sjedištem u Zagrebu, pa je od formalne potvrde vjenčić nosio ime nove zagrebačke lože.
Oskar Weiszmayer (1855.–1931.) je bio bankar, industrijalac i trgovac židovskog podrijetla, jedan od najuglednijih osječkih gospodarstvenika na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Sa Šandorom Sorgerom je osnovao 1885. novčarsko poduzeće koje je poslije preraslo u Hrvatsku zemaljsku banku d. d. u Osijeku, čiji je bio prvi ravnatelj. Sudjelovao je i u razvoju osječke industrije, među ostalim u osnivanju Prve hrvatsko-slavonske tvornice šećera i drugih gospodarskih poduzeća. Bio je i dugogodišnji predsjednik osječke Trgovačko-obrtničke komore.
Nakon početnog koraka 1899. osječki je vjenčić postupno jačao. Već početkom 1907. imao je 15 članova i pokazao se kao vrlo plodan. Godine 1901. sudjelovali su u osnivanju Društva za zaštitu napuštene djece, u kojem je Weissmayer obnašao dužnost potpredsjednika. Takav angažman se uklapao u šira načela slobodnog zidarstva toga vremena: dobrotvorni rad, obrazovanje, međusobnu pomoć i društvena odgovornost. Sastajali su se na drugom katu hotela Central. No, Weiszmayer je 1904. podnio ostavku, nakon čega je osječki vjenčić zapao u krizu i praktički prestao djelovati. Osam godina kasnije je došlo do značajnog događaja u hrvatskom masonstvu - osnivanje lože „Budnost” u Osijeku 1912. godine, o kojoj će biti riječi naknadno (svrha osnivanja 9. prosinca 1912. / dopuštenje za rad 13. siječnja 1913.).
Masoni (slobodni zidari) su bratovština nastala iz srednjovjekovnih zidarskih cehova, a u modernom obliku od 1717. u Londonu. Okupljaju se u ložama, imaju simbolične rituale (inspirirane gradnjom Salomonova hrama i zidarskim alatima - šestar, kutnik, visak) i tri osnovna stupnja (učenik, pomoćnik, majstor). Cilj im je moralno usavršavanje, tolerancija, solidarnost i dobrotvornost. Od člana se obično tražilo široko shvaćena vjera u „Velikog Arhitekta Svemira”. Nisu religija, politička stranka ni tajna svjetska vlada, iako su čest predmet teorija zavjere. U nekim razdobljima su okupljali utjecajne ljude — odvjetnike, liječnike, industrijalce — pa su postali pogodna meta za zavjere. Postoje različite masonske organizacije koje se ne priznaju uvijek međusobno.
Prva osječka slobodnozidarska loža je osnovana je 1773. godine u osječkoj Tvrđi, pod nazivom "Vigilantia", poslije poznata kao Zur Wachsamkeit (Budnost). Osnovao ju je veliki župan križevački grof Stjepan Niczky u osječkoj Tvrđi. Sjedište je bilo u kući Leibinger (na uglu današnje Fringerove i Franjevačke ulice; u to je vrijeme u njoj radila poznata gostionica "Tri potkove"). Iz sačuvanog popisa se vidi da su njezini članovi bili pripadnici različitih staleža i različitih vjera, čak i neki visoki crkveni dostojanstvenici. Loža se ugasila početkom devedesetih godina 18. stoljeća.
