17. studeng 1429. – Spor koji nam otkriva srednjovjekovni Osijek

Na današnji je dan, 17. studenoga 1429. godine, donesena presuda u dugogodišnjem sporu oko prihoda od osječke skelarine i placarine. Pravo na dvije trećine prihoda je potvrđeno opatiji Cikador.

Sačuvani pisani izvori o srednjovjekovnom Osijeku su malobrojni, a svaki od njih predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o životu grada u tom razdoblju. Tu je upravo veliki značaj gotovo stogodišnjeg spors oko prihoda.

Prvi pisani spomen Osijeka

Priča oko ubiranja prihoda seže mnogo dalje u prošlost. U ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Emerika iz 1196. godine Osijek se prvi put spominje u sačuvanim pisanim dokumentima, i to pod mađarskim imenom Ezek. Kralj je tada cistercitskoj opatiji Cikador, smještenoj na području današnjeg Bátaszéka u Mađarskoj, potvrdio pravo ubiranja prihoda od osječke skelarine, odnosno prijevoza preko Drave, i placarine, pristojbe povezane s trgovinom na osječkom trgu.

Ta je isprava iznimno važna jer potvrđuje da je Osijek već u 12. stoljeću bio trgovište i mjesto prijelaza preko Drave. Pravo opatije na te prihode nije značilo i vlasništvo nad Osijekom, nego samo pravo njihova ubiranja. 

Spor s velikaškom obitelji Korođ

U 14. stoljeću Osijek se nalazio u posjedu moćne velikaške obitelji Korođ (Kórógyi). Njezini pripadnici nisu uvijek poštovali ranije potvrđena prava opatije Cikador pa su se oko prihoda od osječke skelarine i placarine vodili dugotrajni sporovi. Jedan od njih riješen je nagodbom 7. prosinca 1351., kada su se Korođi pred palatinom Nikolom Gilettijem odrekli dviju trećina osječke skelarine i placarine u korist opatije. Pravo opatije ponovno je potvrđeno sudskom odlukom 1353. godine. 

Presuda od 17. studenoga 1429.

Spor je ponovno otvoren u vrijeme kralja Žigmunda Luksemburškog, kada je Ivan Korođ osporio pravo opatije na te prihode. Kralj je zatražio provjeru starih povelja, a u postupak su se uključili i mačvanski banovi Petar Čeh Levanjski i Stjepan Iločki. Posebno važnu ulogu imao je učeni svećenik Lovro iz Kajmada, koji je proučio isprave kojima je opatija dokazivala svoja prava.

Nakon razmatranja dokumentacije banovi i okupljeni velikaši donijeli su 17. studenoga 1429. presudu kojom je opatiji Cikador priznato pravo na dvije trećine osječke skelarine i placarine.

Ni ta odluka nije trajno okončala spor. Korođi su nastavili osporavati prava opatije, pa je pitanje ponovno razmatrano 1453. i 1454. godine. Tada je još jednom potvrđeno pravo opatije na dvije trećine prihoda, dok je Korođima priznato pravo na cestovnu pristojbu. Opatija je 21. veljače 1454. ponovno uvedena u posjed svojih prava, a palatin Ladislav Gorjanski potvrdio ih je poveljom od 9. lipnja iste godine. 

Dragocjeni tragovi srednjovjekovnog života 

Ovaj dugotrajni spor nije važan samo zbog pitanja kome su pripadali prihodi od osječkog prometa. Dokumenti otkrivaju da je Osijek imao trgovinu na trgu, organiziran prijevoz preko Drave i prihode od svega toga vrijedne gotovo stoljetnog spora.