14. studenog 2019.: preminuo Branko Lustig, rođeni Osječanin i prvi hrvatski dvostruki dobitnik Oscara
Na današnji je dan, 14. studenog 2019. godine, u Zagrebu u 88. godini života preminuo Branko Lustig, filmski producent rođen u Osijeku, jedan od najuspješnijih hrvatskih filmskih djelatnika u međunarodnoj kinematografiji i prvi hrvatski dvostruki dobitnik Oscara.
Njegov životni put je bio izniman: od bezbrižnog djetinjstva u Osijeku, preko strahota nacističkih koncentracijskih logora, do samoga vrha svjetske filmske industrije.
Djetinjstvo u Osijeku
Rođen je 10. lipnja 1932. godine u osječkoj židovskoj obitelji Mirka i Vilme Lustig. Svoje je djetinjstvo proveo u blizini kina Urania, na osječkom korzu. Njegov otac bio je natkonobar u kavani Central, a majka se brinula o obitelji.
U kasnijim intervjuima Lustig se s posebnom toplinom prisjećao osječkoga djetinjstva. Često je boravio kod bake i djeda, s kojima je odlazio u sinagogu. Pamtio je osječke parkove, zimska sanjkanja u Čingi-lingi čardi i brod osječke pivovare Šeper koji je prevozio pivo do Apatina. Njegov djed imao je bravarsku zadrugu i održavao pogon pivovare, pa je Branko s njim često plovio Dravom. Sjećao se i prvoga susreta s filmom. Kao dječak odlazio je u kino Urania gledati filmove s Mickeyjem Mouseom.
Rat i koncentracijski logori
Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske i početka progona Židova 1941. godine, obitelj Lustig je napustila je Osijek i sklonila se u Čakovec, tada na području pod mađarskom vlašću.
Unatoč, otac je odveden na prisilni rad u Mađarsku, Branko i njegova majka su deportirani u Auschwitz, gdje su odmah po dolasku razdvojeni. Zahvaljujući savjetu jednog zatvorenika, majka je prilikom dolaska rekla da Branko ima 16 godina, čime mu je vjerojatno spasila život.
Tijekom zatočeništva prošao je kroz Auschwitz, radni logor Mittelbau-Dora i Bergen-Belsen. U logorima je bio prisiljen raditi u rudniku ugljena i pogonima za proizvodnju raketa V1 i V2. U Bergen-Belsenu dočekao je oslobođenje 1945. godine. Preživio je, no ne i veliki dio njegove obitelji.
Svjedok antisemitizma i strahota proizašlih iz toga
Kasnije je često govorio o svojim iskustvima iz logora, u svrhu očuvanja povijesnog sjećanja, nastojeći upozoriti na antisemitizam, netoleranciju, strahote.
Filmska karijera i međunarodne produkcije u Hrvatskoj
Nakon rata Branko Lustig se vratio se u Hrvatsku. Školovao se u Zagrebu, završio tehničku školu, a potom studirao glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost, koju je diplomirao 1959. godine.
Filmsku karijeru je započeo je 1955. u zagrebačkom Jadran filmu. Radio je kao organizator snimanja, pomoćnik redatelja, vođa snimanja, direktor filma i producent. Pokazao se kao iznimno sposoban organizator, osobito u zahtjevnim produkcijama s velikim brojem glumaca, statista i lokacija.
Sudjelovao je u realizaciji brojnih hrvatskih i međunarodnih filmskih projekata. Među njima su bili filmovi „Ne okreći se, sine” Branka Bauera, „Kozara” i „Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića te „Seljačka buna 1573.” Vatroslava Mimice.
Radio je i na međunarodnim produkcijama snimanima u Hrvatskoj, među kojima se ističu „Guslač na krovu” (1971.), „Limeni bubanj” (1979.) i „Sofijin izbor” (1982.).
Osijek kao filmska kulisa – „Rat i sjećanja”
Jedna od posebno zanimljivih poveznica Branka Lustiga s rodnim gradom ostvarena je sredinom osamdesetih godina, kada je sudjelovao u produkciji američke televizijske miniserije „Rat i sjećanja” (War and Remembrance), prema istoimenom romanu američkog pisca Hermana Wouka.
Riječ je o velikoj televizijskoj produkciji koja prikazuje događaje Drugoga svjetskog rata, uključujući holokaust i stradanje europskih Židova.
Zahvaljujući Lustigovu angažmanu, dio snimanja je organiziran u Osijeku. U veljači i lipnju 1986. godine osječka je Tvrđa pretvorena u češki grad Theresienstadt, odnosno nacistički logor koji je u seriji imao važnu ulogu.
Za potrebe snimanja povijesna jezgra grada znatno je promijenila izgled, a u snimanju je sudjelovalo oko 850 osječkih statista. Tako je svijet velikih filmskih produkcija stigao i u osječku Tvrđu.
Hollywood i dva Oscara
Godine 1988. Lustig se preselio u Sjedinjene Američke Države, gdje je nastavio karijeru kao producent i izvršni producent.
Svjetsku slavu mu je donijela suradnja sa Stevenom Spielbergom na filmu „Schindlerova lista” (1993.). Film govori o njemačkom industrijalcu Oskaru Schindleru koji je tijekom Drugoga svjetskog rata spasio više od tisuću Židova od sigurne smrti.
Lustigovo osobno iskustvo preživjelog logoraša bilo je posebno važno tijekom nastanka filma. Njegovo poznavanje logorskih prilika i osobno iskustvo pridonijeli su autentičnosti prikaza nacističkih zločina.
Na dodjeli Oscara 1994. godine film je osvojio nagradu za najbolji film, a Lustig je bio jedan od trojice nagrađenih producenata.
Drugog Oscara je osvojio 2001. godine za film „Gladijator” (2000.), redatelja Ridleyja Scotta. Time je postao jedan od rijetkih producenata koji su dvaput osvojili Oscara za najbolji film.
Surađivao je i na nizu drugih poznatih međunarodnih produkcija, među kojima su „Mirotvorac”, „Hannibal”, „Pad crnog jastreba”, „Kraljevstvo nebesko”, „Dobra godina” i „Američki gangster”.
Prikupljanje i očuvanje svjedočanstava preživjelih holokausta, promicanje tolerancije
Unatoč velikom međunarodnom uspjehu, Lustig nije zaboravio iskustvo koje je obilježilo njegovo djetinjstvo. Godine 1994. zajedno sa Stevenom Spielbergom sudjelovao je u osnivanju Zaklade za vizualnu povijest preživjelih holokausta, danas poznate kao USC Shoah Foundation. Njezina je zadaća prikupljanje i očuvanje osobnih svjedočanstava preživjelih holokausta. U razdoblju od 1994. do 1999. prikupljeno je približno 55.000 svjedočanstava, čime je stvorena jedna od najvažnijih audiovizualnih zbirki o holokaustu.
Nakon povratka u Hrvatsku posebno se posvetio edukaciji mladih i promicanju tolerancije. Bio je jedan od utemeljitelja Festivala židovskog filma u Zagrebu, danas poznatog kao Festival tolerancije, koji je pokrenut 2007. godine.
Počasni građanin Osijeka
Za svoj rad i doprinos filmskoj umjetnosti primio je brojna priznanja. Osijek ga je 2004. godine proglasio počasnim građaninom, a 2009. dodijeljen mu je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Među priznanjima koja je primio nalazi se i nagrada Yad Vashema za doprinos očuvanju sjećanja na holokaust.