30.listopad 1992.: Tajna akcija spašavanje kipa Gospe Aljmaške koji je našao privremeno utočište u Osijeku
Organizacija spašavanja kipa Gospe Aljmaške iz okupiranog Aljmaša
Akcija je potaknuta od strane Branimira Glavaša, tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek i koordinatora Vlade RH za civilna pitanja UNPROFOR-a u suradnji s ruskim zapovjednikom međunarodnih mirovnih snaga UNPROFOR-a, pukovnikom Aleksandrom Ivanovičem Hromčenkom i donjogradskim pravoslavnim parohom Lazarom Miškovićem. Zapovjednik Hromčenko je dao suglasnost za akciju i osigurao zaštitu sudionika. Time je međunarodna prisutnost omogućila da se iz ruševina iznese predmet od iznimne važnosti. A za samu akciju spašavanja treba spomenuti i donjogradskog župnika Martina Radmana, prevoditeljicu Lilian Pogledich i snimatelja Maria Romulića. U akciji je spašen i kip sv. Antuna.
Aleksandrar Ivanovič Hromčenko, Lilian Pogledich, Martin Radman, Mario Romulić...
Moskovljanka s osječkom adresom Lilian Pogledich je bila prevoditeljica, između ruskog zapovjednika UNPROFOR-a i Prve operativne zone Osijek. Ona je dogovorila da se uđe u napušteno selo i crkvu vozilom UNPROFOR-a, pod zapovjedništvom Hromčenka. Ona je i osobno sudjelovala u iznošenju kipova iz razrušene crkve. U tome su joj pomogla dvojica vojnika iz ruskog bataljuna. Martin Radman, donjogradski župnik koji je dobro poznavao crkveni život i svetište Aljmaša je također bio prisutan u spašavanju. S njima je bio i snimatelj i fotograf Mario Romulić pod krinkom ruskog snimatelja. Njegova je uloga važna zbog dokumentiranja događaja. No manje se zna da je bio osoba koja je kip uspjela doslovno prenijeti iz Aljmaša na sigurno. U osjetljivom i riskantnom trenutku spašavanja je bio zagrljen s kipom i prekriven ceradom na zadnjem dijelu vozila UNPROFOR-a. Kip Majke Božje je spasio njega, baš kao što je i on kip. No, kada fotografi stoje iza objektiva, nisu u kadru. Zbog toga se manje zna o njegovoj ulozi.
Aljmaš - marijansko svetište
Aljmaš, naselje smješteno uz Dunav, nedaleko od ušća Drave je početkom kolovoza 1991. godine doživio egzodus stanovništva. Mještani su evakuirani Dunavom, a njihove su kuće potom pljačkane i paljene. Svetište Gospe od Utočišta je bilo izloženo topničkim i tenkovskim napadima, a zvonik je pao 1992. godine. Crkva je rušena u više navrata, a konačno je sravnjena sa zemljom 1993. godine.
Aljmaš je stoljećima bio jedno od najvažnijih marijanskih hodočasničkih mjesta u Slavoniji. Središte vjerskog života je bilo svetište Gospe od Utočišta, poznato i kao svetište Gospe Aljmaške.
Štovanje Gospe u Aljmašu seže u kraj 17. stoljeća. Prema povijesti svetišta, isusovci su 1697. godine donijeli kip Gospe s Djetetom u baranjsko mjesto Laško, današnji Lug. Zbog vjerskih nemira i opasnosti od uništenja, kip je 20. studenoga 1704. prenesen u Aljmaš. Upravo je taj prijenos povezan s nazivom Gospa od Utočišta.
Svetište je bilo mjesto zavjeta, molitve i okupljanja, a Gospin kip jevjedan od njegovih najvažnijih simbola. Današnji kip je dao izraditi u Beču 1857. godine, kao dar Aljmašu, đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, nakon što je u požaru 1846. stradao raniji kip. Taj je kip preživio razaranja tijekom Domovinskog rata i navedenom akcijom našao utočište u Osijeku. Do povratka u Aljmaš, 1. kolovoza 1998., kip je restauriran. Za njega je Đakovačka i Srijemska biskupija kao zavjetni dar izradila nove krune, čiji su oblici i ornamenti prilagođeni umjetničkom stilu kipa iz 1857. godine. Na velikom euharistijskom slavlju u Osijeku, 7. lipnja 2003. godine je papa Ivan Pavao II. s novim krunama okrunio kip Gospe od Utočišta iz Aljmaša. Krunjenje je bilo dio papina apostolskog pohoda i svečanost od posebnog značenja za vjernike Đakovačke i Srijemske biskupije.