28.listopa 1912.: Osječka poštanska palača otvorila svoja vrata

📆 Na današnji je dan, 28. listopada 1912. godine otvorena i počela s radom osječka Glavna pošta, u novoj monumentalnoj palači na uglu današnje Europske avenije i Ulice kardinala Alojzija Stepinca. 

Gradnja secesijskog bisera od 1910. do 1912.
Palaču je gradila od 1910. do 1912. godine osječka tvrtka Axmann & Domes prema projektu mađarskog arhitekta Istvána Laya. Njezino oblikovanje pripada secesijskom krugu koji je pod utjecajem mađarske arhitektonske tradicije razvio prepoznatljiv dekorativni izraz, vidljiv u oblikovanju pročelja i detaljima unutrašnjosti.

Otvorenje 
Otvorenje nije popraćeno posebnom svečanošću. Prvoga radnog dana u novu su zgradu ušli poštanski činovnici, službenici i namještenici, predvođeni ravnateljem. Devetnaestogodišnja Olga Morc bila je prva službenica koja je sjela za novi šalter i primila prvu preporučenu pošiljku.

Jedna od najmodernijih zgrada
U vrijeme otvorenja bila je to jedna od najmodernijih zgrada u Osijeku. Sama zgrada je imala centralno grijanje i električnu rasvjetu. 

Pošta, telefon i telegraf
Uz tri poštanska ureda, u zgradi su djelovali i brzojavni (telegrafski) i telefonski ured, koji su radili zajedno. Prostor je bio opremljen i telefonskim kabinama smještenim uz sjeverni zid dvorane. U zgradi je bila smještena i telefonska centrala. Od samog početka je bila zamišljena kao integrirani poštansko-telegrafsko-telefonski centar.

Osim monumentalnog pročelja i impresivni interijer 
Posebnu pažnju zaslužuje i njezin interijer. Vrijednost palače ne krije se samo u monumentalnom pročelju nego i u unutrašnjosti, u kojoj je do danas sačuvan dio izvorne secesijske dekoracije, osobito u dvorani sa šalterima. Bogato oblikovan prostor za prijam stranaka svjedoči o tome da se i funkcionalna javna zgrada mogla oblikovati s posebnom pažnjom prema estetici i reprezentativnosti. Prema navodu povjesničara umjetnosti G. M. Ivankovića, namještaj za cijelu poštu izradila je osječka tvornica namještaja Božić. 

Poštanska palača je i danas vrijedan dio osječke arhitektonske baštine, svjedočanstvo lokalne interpretacije mađarske secesije te modernizacije grada početkom 20. stoljeća.