24. listopad 1929.: Slom burze u New Yorku i početak globalne krize

 

Globalna kriza i Osijek

Na današnji je dan, 24. listopada u New Yorku došlo do strmoglavog pada vrijednosti dionica i sloma burze. Događaj je označio početak svjetske gospodarske krize koja se tijekom sljedećih godina proširila i na europske zemlje. U Kraljevini Jugoslaviji su se njezine posljedice snažnije osjećale početkom 1930-ih, a u Osijeku su se nadovezale na probleme koji su postojali i prije burzovnog sloma. Osijek je već godinama prije živio svoju krizu.

Osječko gospodarstvo u novoj državi nakon 1918.

Osječko gospodarstvo se prilagođavalo novim tržišnim i prometnim okolnostima nakon raspada Austro-Ugarske. Dodatni udarac donijele su političke i upravne promjene nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature 1929. godine. Osijek je postao samo sjedište sreza u Savskoj banovini. Izgubio financijsko ravnateljstvo i važne institucije, a glavna željeznička linija Beograd–Zagreb–Ljubljana ga je zaobišla. Grad je bivao sve izoliranije.

Kriza u Osijeku

Kriza je kulminirala 1931.: val otkaza u tvornicama, građevina gotovo staje, raste nezaposlenost, Grad otvara pučke kuhinje. 

Pad kupovne moći stanovništva je smanjio potražnju za robom, dok su problemi poljoprivrednika u slavonskom zaleđu utjecali na trgovinu u gradu. Trgovci, obrtnici i industrijalci suočili su se s gubitkom tržišta, slabijom prodajom i otežanim poslovanjem. Istodobno su rasli nezaposlenost i siromaštvo, a gradska je uprava imala sve manje mogućnosti za financiranje javnih potreba.

Osječki velesajam

Posljednji trzaj je bio Osječki velesajam 1932. na Viječnićkom trgu (današnji Park kralja Petra Krešimira IV.). U okolnostima kakve su bile osječki velesajam, čija je uspješnost ovisila o sudjelovanju gospodarstvenika i interesu kupaca, nije mogao ostati pošteđen posljedica krize. Unatoč nadi organizatora, odaziv je bio slab. Jesenski sajam je otkazan, a time i tradicija pokrenuta 1925.

Osječki velesajam je osnovan 1925. godine, u vrijeme kada je grad, unatoč teškoćama prilagodbe novim državnim granicama i gospodarskim prilikama nakon Prvoga svjetskog rata, nastojao učvrstiti položaj jednog od najvažnijih industrijskih, obrtničkih i trgovačkih središta istočne Hrvatske. Velesajamske izložbe su se održavale dvaput godišnje, u proljeće i jesen, do 1932. godine, a njihova svrha nije bila samo predstavljanje proizvoda nego i povezivanje proizvođača, trgovaca i kupaca te promidžba Osijeka kao gospodarskog središta.

Osijek je za takvu manifestaciju imao snažno gospodarsko uporište. U gradu su djelovale velika šećerana, pivovare, tvornice alkoholnih pića, tvornica žigica, mlinovi, mesna industrija, ljevaonica željeza i tvornice strojeva, tekstilna i kožarska industrija te brojni drugi proizvodni pogoni i obrtničke radionice. Velesajam je pružao priliku da se njihovi proizvodi predstave široj publici i potencijalnim poslovnim partnerima.